Paradoks 21. stoljeća: istovremeno tone hrane nalaze se u smeću, milijuni gladuju, a 39% populacije pati od prekomjerne težine

Rijetkost je danas čuti kako netko uživa u „lagodnom i laganom“ životu, bez presinga, stresa, nervoze. Užurban način života danas se podrazumjeva. Svakom se negdje žuri, obaveze čekaju, za kvalitetne obroke nemamo vremena, hranu bacamo jer ju „nismo stigli“ pripremiti. Takav način života dovodi do prekomjernog bacanja hrane, ali i do pretilosti. I dok bi  „tamo negdje“,  u dalekoj Africi neki dali sve za ono što smo sigurno nekad i sami odbacili jer mu „ističe rok“, 39% populacije danas pati od pretilosti.

Hrana je nužna za život, no ukoliko se ne hranimo kvalitetno te unosimo previše nepotrebnih kalorija, zavedeni opojnim okusima, ugrozit ćemo ne samo svoj fizički izgled, već i svoje zdravlje. Vjerovali ili ne pretilost je jedan od gorućih problema današnjice, a koliko je velik govori činjenica da je na svjetskoj razini postao učestaliji od neuhranjenosti i gladi.

UN-ova organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) šalje alarmantno upozorenje – zadnjih nekoliko desetljeća ubrzan stil života, globalizacija, rast životnog standarda doveo je do korjenitih promjena u načinu pripreme i konzumacije hrane. Sezonsku prehranu, većinski utemeljenu na biljnom porijeklu, zamijenili smo rafiniranom, prerađenom hranom koja sadrži veliki udio masti, šećera, soli i škroba, a koju nam „heroji“ današnjice, na biciklu s velkim košarama i plaštevima žute ili plave boje dostavljaju tik na vrata. Znate li na koga mislimo? Ma znate, sigurno su i vama nekad pozvonili na vrata.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi pak kako se dvije milijarde odraslih smatra debelima, od čega 650 milijuna pati od pretilosti. To znači da je 39% svjetske populacije starije od 18 godina debelo, a čak 13% pretilo. Nezdrava je prehrana povezana s većim rizikom za razvoj kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i određenih vrsta karcinoma.  Vidite? Nije naše pitanje, ali i upozorenje „znaš li što jedeš“ za u vjetar.

Voće, povrće, mahunarke, žitarice, orašasti plodovi, raznolika hrana s niskim udjelom masnoća, šećera i soli ono je što Svjetska zdravstvena organizacija pak preporuča, međutim, mogu li si svi takvu prehranu i priuštiti? Ne mogu.

Životni standard u Hrvatskoj nerijetko ne dozvoljava prosječnom Hrvatu da si priušti pola kilograma badema, oraha ili lješnjaka.

Ukoliko si ih i možemo priuštiti znamo li otkud nam dolaze? Jesu li uvezeni ili domaći? Pitanje je ovo na koje u prethodnoj poljoprivrednoj strategiji nismo dobili odgovor (A VeeMee ga ima – samo prisloni kameru na QR kod proizvoda koji se nalaze u našoj bazi podataka i odgovor te već čeka 😉). Na novu smo pak čekali od 2002. godine. 16. lipnja ove godine je i predstavljena, a osnovne ciljevi koje Ministarstvo ističe te koji bi se do 2030. godine trebali ostvariti jesu:

• proizvoditi veću količinu hranjive i visokokvalitetne hrane po konkurentnim cijenama,
• održivo upravljati prirodnim resursima u promjenjivim klimatskim uvjetima te
• doprinijeti poboljšanju kvalitete života i povećanju zaposlenosti u ruralnim područjima.

Ostvarenje definirane vizije razvoja postići će se ostvarenjem četiri zadana strateška cilja:

1. Povećanjem produktivnosti i otpornosti poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene,
2. Jačanjem konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora,
3. Obnovom ruralnog gospodarstva i unaprjeđenjem uvjeta života u ruralnim područjima te
4. Poticanjem inovacija u poljoprivredno-prehrambenom sektoru.

„Uzimajući u obzir prirodne blagodati Hrvatske, kvalitetu vode te komparativne prednosti zbog geografskog položaja i blizinu velikih i različitih tržišta EU-a, kroz transformaciju proizvodnih procesa i unaprjeđenje proizvodnje cilj je postići veću učinkovitost vrijednosnog lanca i konkurentnosti hrvatskih proizvoda akvakulture na inozemnim i na domaćem tržištu“ poručuju iz Ministarstva.

I ustinu, vrijeme je da se dogode promjene. Iz perspektive poljoprivrede i prehrambenog sustava, sprječavanje pretilosti najbolje je postići osiguravanjem pristupa visokokvalitetnoj raznolikoj prehrani. Nadalje, živimo u zemlji koja može proizvoditi dovoljno hrane te koja može hraniti više ljudi nego što u Hrvatskoj ima. Međutim, ovdje dolazimo do važne implikacije: strategija u kojoj politika izravno intervenira u poljoprivrednu proizvodnju radi promicanja zdrave prehrane zasigurno neće biti učinkovita ukoliko se u obzir ne uzme način na koji se hrana prerađuje, distribuira te u konačnici prodaje putem lanca opskrbe. A tu uskačemo mi – vaš VeeMee!

Do sljedećeg čitanja!