Delicije od soli i dima

Da imate samo jedan pokušaj da pogodite čime se bavi jedan Drnišanin, što biste rekli? Proizvodnjom pršuta? I mi bi bismo. Pa iako se za drniški pršut čuje na daleko, nisu svi jednako dobri. Ovo pak nije priča o jednom takvom. Drniške delicije Maran pričaju priču o proizvođačima koji su se umjesto za kvantitetu odlučili za kvalitetu.

Ako stara: „Gledaj majku, biraj ćerku“ zbori istinu, onda daleko od istine nije ni „gledaj oca, biraj sina. ‘Tabla pancete na rige, pošada i po’ pomidora’, bura koje “dere” i otac koji uz nju fićuka dozivajući ju u goste svojim pršutima, slike su koje gospodin Zoran pamti još iz dalekog djetinjstva. Sušiti suhomesnate proizvode, baš kao i otac, i od toga napraviti posao, bio je logičan slijed događaja.

No, nisu se samo ove „mirisne“ slike urezale duboko u škrinju uspomena, već i one manje lijepe, grube i realne – u ovom poslu odmora nema, dan od 28 sati ne bi bio dovoljan za riješiti sve obveze, a odricanje je dio svakodnevice. Pa ipak, želja da se tradicionalna receptura usavrši i učini dostupna svima bila je glasnija od komfora kojeg bi obitelj Ćevid možda uživala da 2006. godine ipak nisu pokrenuli priču koja nosi naziv Drniške delicije Maran.

Birokracija, beskonačna papirologija i standardizacija proizvodnje samo neki su od izazova s kojima su se odmah na početku susreli, a pronalazak tržišta i zadobivanje povjerenja kupaca možda je i najteži.

No, ne dajte se zavarati, nije se ovo pretvorilo u priču o muci, uzaludnom trudu, znoju i problemima. Vjera u kvalitetan proizvod, predan rad i upornost doveli su Drniške delicije Maran od malog obiteljskog proizvođača do jednog od najpoznatijih proizvođača suhomesnatih proizvoda na hrvatskom tržištu. Pa kako i ne bi kada kod njih ne postoji izlika ili opravdanje: „ovo nije moj dio posla“. Svi članovi obitelji rade, a posao se ne bira. Svi rade sve – od proizvodnje do pakiranja, prodaje i dostave, računovodstva i promocije. Osim toga, jedna formula nikad ne smije izostati iz jednadžbe – od klanja do soljenja nikad ne smije proći više od 72 sata.

Uz obitelj tu je i 6 vrijednih radnika bez čije pomoći kroz njihov proizvodi pogon zasigurno ne bi prošlo gotovo 100 tona svježeg mesa godišnje. Od toga 70% odlazi na pršute (4000-5000 komada), koji je i njihov najvažniji proizvod, a ostalo na panctu, pečenicu, kobasice, kulenovu seku, rebarca, čvarke i mast. Proizvodnju za sada nemaju u planu povećavati jer, kao što smo na početku rekli, priča je ovo o proizvođačima koji povrh kvantitete ipak ostaju pri kvaliteti. Za svoje proizvode biraju najbolju sirovinu. Dio dolazi sa slavonskih farmi, a dio, zbog deficita proizvođača, ipak moraju uvesti.

Nagrada šampiona hrvatskog pršuta, koju uvjerljivo su osvojili na petom Danu hrvatskog pršuta te zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla, govore da ovo ipak nije samo još jedna „šuplja priča“ u nizu.

VeeMee to je i prepoznao pa ove prozvode bez dodatka aditiva i konzervansa, možete pronaći u Interspar, Tommy, Djelo, a ponekad i Lidl trgovinama. Zagrepčani i oni kojima je Zagreb blizu pronaći će ih i u njihovim trgovinama na Dolcu ili pak u Naletilićevoj 23c.

Ako prilikom posjete trgovini naiđete na nekoliko pršuta podrijetlom iz Drniša, ne dajte se zavarati, ove ćete prepoznati lako – po VeeMee QR kodu, ali i mirisu koji ne vara, a probija i najjače vakuume.

Do sljedećeg čitanja,

Vaš VeeMee savjetnik