Mislite li da znate što jedete? VeeMee je domaća digitalna platforma koja ima odgovore

Koliko ste puta prilikom kupnje proizvoda na policama trgovina provjerili porijeklo robe? Je li vam u takvim situacijama draže vidjeti da se radi o namirnicama hrvatskog ili pak stranog porijekla? Znate li što se događa s namirnicama koje su oštećene prilikom transporta i zašto ne završe na policama trgovina? Ovo su samo neka od pitanja čijim se odgovorima bavi domaća tvrtka “VeeMee” koja je 2017. godine osnovana s ciljem povećanja i poboljšanja poljoprivrednog tržišta u zemlji. Osnivači tvrtke su Marko Kozjak i Nikola Vido, a zanimljivo ime je pomno definirano u kontekstu Vi – Mi odnosa, pri čemu su Vi – sudionici na tržištu, a Mi – VeeMee, tvrtka koja omogućuje transparentne i relevantne informacije između sudionika na tržištu. Uz to što omogućavaju vidljivost poljoprivrednih poduzetnika na tržištu, koordiniraju namirnicama koje bi zbog oštećenog izgleda mogle postati food waste, ekipa iz VeeMee-ja vrijedno priprema i svoju posebnu kriptovalutu. O čemu je sve točno riječ otkrili smo od suosnivača i direktora tvrtke VeeMee d.o.o. Marka Kozjaka.

Evo za početak, možete li našim čitateljima reći tko je ili što VeeMee? 

VeeMee je osnovan u Hrvatskoj s ciljem povećanja i poboljšanja poljoprivrednog tržišta u zemlji s naglaskom na jačanje konkurentnosti prehrambenih proizvoda uzgojenih na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, koja će biti osnažena našim neutralnim oznakama porijekla. Skeniranjem oznake svaki potrošač opremljen pametnim telefonom može pristupiti PID-u proizvoda – što je oznaka za profil/identitet proizvođača. PID profili nalaze se na našoj platformi i sadrže sve standardizirane/relevantne informacije o porijeklu proizvoda, njegovom proizvođaču i distributerima.

Možete li nam objasniti što se točno događa s proizvodima koji “na prvu loptu” ne izgledaju vrijedno da stoje na polici trgovina? 

Proizvodi koji ne zadovoljavaju standardizirane kriterije kvalitete vraćaju se u zemlju porijekla tj. proizvođaču/otkupljivaču. Na temelju izračuna s našim poslovnim parterima, 70 % povrata je uzrok logistika (oštećena kutija, izvan standarda pakirana hrana, oštećena EU paleta, deklaracija itd.), dok kod 30 % povrata uzrok je kvaliteta hrane, tj. povrat zbog određenog standardiziranog postotka dozvoljene oštećene hrane.

Kad prehrambeni tehnolog ne da zeleno svjetlo da te namirnice mogu na police, koja je vaša uloga onda u tome ? Što vi tada činite ? 

Nakon povrata, hrana se preuzima na centralni lager, te prema uputama tehnologa hrana se priprema da zadovolji sve kriterije standarda kvalitete i logistike. Ponekad su to manje korekcije poput promjene oštećenih EU paleta ili kutija te povezivanja robe kako se ne bi oštetila prilikom raspoređivanja. U manjem dijelu radi se o prebiranju ili sortiranju hrane, tj. izdvajanju I klase od II klase robe.

Koliko takvih proizvoda čini nepotreban food waste? Koliko ste do sad uspjeli spasiti takvih namirnica?

Sva roba koja je izvan standarda kvalitete je potencijalni Food Waste. U svježem asortimanu roba (voće i povrće) kvaliteta je vidno izražena zbog kratkog “shelf lifea” tj. kratkog roka trajanja. Godišnje u prosjeku obradimo 750 tona hrane, do sada smo prešli 2000 tone.

Kako komentirate nedavno istraživanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja koje je donijelo poražavajuće podatke oko toga kako u Hrvatskoj čak pola otpada čini upravo hrana?  

To nije problem samo Hrvatske nego generalno cijelog svijeta. Ukupno se baca 1,3 milijarde tona hrane. Možemo pohvaliti inicijativu da se barem na mala vrata pokušava osvijestiti ljude na globalni problem. Nažalost, živimo u doba konzumerizma gdje je sve dostupno 0-24 pa samim time kupujemo više nego što nam je potrebno.

Tko vam se sve može obratiti? 

Mogu nam se obratiti: obrti, poljoprivredna gospodarstva, tvrtke koje se bave poljoprivredom. U principu svi koji su na neki način vezani za poljoprivredu jer platformu smo zamislili kao online bazu za poljoprivrednike gdje krajnji kupac može provjeriti porijeklo proizvoda, a na kraju i kontaktirati samog proizvođača te kupiti proizvod od njega.

Kakva je zainteresiranost domaćih proizvođača za što veću vidljivost na tržištu? 

Zainteresiranost raste iz dana u dan! Sretni smo kada nas poljoprivrednici nazovu i kažu kako im se netko javio jer je vidio njegovu reklamu koju mi radimo putem marketinških kampanja ili je kliknuo njegov QR kod. To samo znači da kupac prepoznaje hrvatske poljoprivrednike, da cijeni njihov rad i ono najbitnije da im vjeruje.

Kako možemo otkriti podrijetlo proizvoda putem VeeMee-ja? 

Vrlo jednostavno! Svatko tko se nalazi na našoj digitalnoj platformi je uz otvoreni profil i marketinšku promociju dobio i PID, tj. identitet proizvođača povezan sa QR kodom. QR kod se nalazi na njihovom proizvodu, a kupcu je dovoljno da na mobitelu upali kameru i prijeđe preko QR koda koji ga vodi na profil poljoprivrednika. Za sada je naša sljedivost podataka putem QR kodova premašila 25.000 tona hrane koja cirkulira ne samo u Hrvatskoj već diljem Europe. Iznimno smo sretni jer nam je to pokazatelj da se naš trud isplatio i u biti smo najponosniji kad vidimo da ljudi prepoznaju što to znači sljedivost i da im je stalo što stavljaju na stol.

Mislite li da su Hrvati dovoljno upoznati i zainteresirani otkriti što zapravo kupuju i konzumiraju? 

Mislim da nisu dovoljno upoznati jer ovo je proces za koji će trebati dugi niz godina. Vidljivo idemo prema tom cilju gdje će se kupac zapitati tko, što, gdje i koliko proizvodi te samim time zatražiti brzu informaciju dostupnu na proizvodu.

Spremate li neki dodatni projekt u budućnosti u sklopu vaše platforme?

Upravo smo u pregovoru s investitorom na projektu koji je kao ideja nastao još prije tri, četiri godine. No posljednjih mjeseci intenzivno smo radili na “brušenju” detalja. Želja nam je lansirati IDO, odnosno Initial DEX Offering. Bila bi to naša kriptovaluta koja bi bila usko vezana uz priču održivosti, smanjenje emisije CO2 i naše zelene komponente. Ono što bi kriptovalutu VeeMee činilo posebnom je to što bi se oslanjala na fizički posao koji radimo svaki dan, a ne neku u potpunosti virtualnu priču koja nije „opipljiva“.